Slučaj Indeksa cijenjenosti učitelja

Jučer (25. 3. 2026.) je na više medijskih portala osvanula vijest o takozvanom indeksu cijenjenosti učitelja:

• Index.hr: Plaće učitelja gotovo 10% niže od prosjeka u Hrvatskoj
• HRT: Učitelji sve manje cijenjeni i potplaćeni
• N1: Alarm iz škola: Indeks cijenjenosti učitelja pao na povijesni minimum!
• Novi list: “Učiteljska plaća je znatno ispod državnog prosjeka, a stvarni materijalni status učitelja je drastično pao”
• tportal: Školska zbornica: Drastično je pao stvarni materijalni status učitelja
• Međimurske novine: Šamar prosvjeti: Znanstveno dokazano da su učitelji plaćeni 10% manje od hrvatskog prosjeka!
• Financije.hr: Školska zbornica: Stvarni materijalni status učitelja drastično pao

Budući da se radi o ozbiljnim zaključcima i o relativno velikoj medijskoj pozornosti u tematici koja je važna za društvo, odlučio sam pročitati objavljeni rad s nazivom „Indeks cijenjenosti učitelja: komparativna analiza relativnih plaća i percepcije javnosti u Republici Hrvatskoj“ čiji su rezultati i zaključci plasirani u javnost.

Rad je u cijelosti objavljen na portalu Zenodo pa mu možete i sami pristupiti: https://zenodo.org/records/19185825

Prije nego nastavite čitati htio bih napomenuti da se potpuno slažem s time da bi svatko trebao imati plaću kojom si može osigurati dostojan život, a pogotovo ljudi koji nas obrazuju.

Nadao sam se da su tvrdnje i zaključci izneseni u radu barem donekle ispravni, točni i smisleni. Mislim da je rad pisan u dobroj namjeri, ali čini mi se da bi mogao prouzročiti više štete svome cilju nego koristi.

Problemi

Problem broj 1 – tumačenje pitanja ankete

Anketa koja je provedena kao dio istraživanja u pitanjima traži da ispitanik procijeni kolika je i kolika bi trebala biti plaća učitelja s 10 godina staža u odnosu na prosječnu plaću u Republici Hrvatskoj.

Pretpostavlja se da ispitanici znaju da se misli na učitelje u osnovnim školama jer se u radu uspoređuju rezultati ankete s „indeksom cijenjenosti učitelja“ koji je u istom radu definiran kao omjer neto plaće učitelja osnovne škole s 10 godina radnog staža i prosječne neto plaće zaposlenih u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj.

Nije ozbiljan problem, ali mislim da nije loše istaknuti ga.

Problem broj 2 – populacija ispitanika

Anketa je provedena uglavnom među učiteljima (69 % ispitanika), ostalim zaposlenicima u školama (6 %) i osobama koje su blisko povezane sa sustavom obrazovanja, tj. prijateljima i članovima obitelji učitelja (19 %). Njihov zajednički udio u populaciji ispitanika doseže čak 94 %.

S obzirom na to da se od ispitanika traži da procijene kolika bi plaća učitelja trebala biti, te se glavni zaključak rada temelji na njihovim odgovorima, moglo bi se reći da odgovori u velikoj mjeri nisu objektivni zbog pristranosti uzorka ispitanika. Drugim riječima, traži se da učitelji i njima bliske osobe sami procijene kolika bi im plaća trebala biti, a njihovo mišljenje se interpretira kao stav šire javnosti.

Autori se u jednom dijelu osvrću na taj problem:

Ne znam s kojim ciljem je pisana ta napomena, ali ona ne umanjuje činjenicu da se radi o relativno malom udjelu ispitanika. Ako se ne varam, ciljna skupina ankete je šira javnost, a mislim da ne moram provjeravati koliki je udio ljudi zaposlenih u osnovnim i srednjim školama u ukupnom broju stanovnika Hrvatske da bih znao da to nije ni približno 69 %.

Problem broj 3 – usporedba plaće bez obzira na staž

Neto plaća učitelja osnovne škole s 10 godina staža se uspoređuje s prosječnom neto plaćom zaposlenih u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj čiji prosječni radni staž vjerojatno nije 10 godina. Pretpostavljam da je više od 10 godina, ali takva informacija mi nije dostupna.

Autori također nisu imali dostupnu tu informaciju, ali se nisu ni osvrnuli na taj problem koji izravno utječe na koeficijent kojeg nazivaju „indeksom cijenjenosti učitelja“.

Problem broj 4 – grafički prikazi rezultata

Grafički prikazi rezultata provedenog istraživanja na svojoj vertikalnoj osi sadrže mjere čiji rasponi ne počinju od nule. Namjera je vjerojatno bila preciznije vizualno prikazati rezultate, ali zbog te odluke odstupanja vrijednosti su prividno mnogo veća, čime se čitatelji mogu dovesti u zabludu.

Problem broj 5 – usporedba s prosječnom plaćom

U radu se neto plaća učitelja osnovne škole s 10 godina radnog staža uspoređuje s prosječnom neto plaćom zaposlenih u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj. U poglavlju 2.3. autori izlažu dva razloga zbog kojih je umjesto medijalne plaće upotrebljena prosječna plaća.

Prvi razlog je da Ministarstvo u svojim izvješćima i javnim istupima upotrebljava kategoriju prosječne plaće, te da usporedba s medijalnom plaćom može poslužiti kao argument za odbacivanje rezultata.

Medijalna plaća svih zaposlenih u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj sadržana je u svim statističkim objavama Državnog zavoda za statistiku o plaćama unazad barem 5 godina. A u ovom slučaju podatak o medijalnoj plaći učitelja iskazan je i u prezentaciji Ministarstva koja je glavni izvor podataka ovog rada. Jedini mogući, donekle validan, razlog za usporedbu s prosječnom plaćom je što se podatak o medijalnoj plaći počeo javno objavljivati relativno nedavno, a u radu se htjelo prikazati kretanje „indeksa“ od 2000. do 2025. godine.

Drugi razlog kojeg su autori naveli je da pojam medijalne plaće nije dovoljno jasan široj javnosti. Takva tvrdnja bi se mogla odbaciti jednostavnim pojašnjenjem u tekstu ankete ili pak reformulacijom pitanja (npr. „Što mislite, koliki udio zaposlenih u Republici Hrvatskoj zarađuje više od učitelja s deset godina staža?“). Osim što bi se taj razlog mogao zaobići promjenom teksta unutar ankete, sasvim slučajno došlo je do situacije da je većina ispitanika (75 %) zaposlena u sustavu obrazovanja od kojih bi se moglo očekivati da znaju pojam medijana.

Za one koji ne znaju, medijan je vrijednost na sredini raspodjele vrijednosti, tj. polovica svih vrijednosti je manja ili jednaka medijanu, a druga polovica veća ili jednaka medijanu. Stoga polovica zaposlenih prima manju ili jednaku plaću medijalnoj, a druga polovica veću ili jednaku medijalnoj.

Medijan je bolja vrijednost za usporedbu jer pokazuje što prima “tipičan radnik”, dok prosjek može biti iskrivljen malim brojem vrlo visokih plaća.

Problem broj 6 – eliminacija nelogičnih odgovora

Anketa je u ponuđenim odgovorima za usporedbu plaće učitelja s prosječnom plaćom nudila raspone od -100 % do +100 % (i više od 100 %) prosječne plaće. Ako je netko odgovorio na pitanje s odgovorom koji sadrži -100 % time zapravo izjavljuje da misli da učitelji nisu ili ne bi trebali uopće biti plaćeni za svoj rad. Takvi odgovori zbog svoje ekstremne vrijednosti značajnije utječu na prosječu vrijednost rezultata, a zapravo ne bi trebali biti uzeti u obzir jer nemaju smisla.

Autori u analizi rezultata ankete nisu naveli eliminaciju takvih odgovora, a izneseni rezultati i tablica pojedinačnih odgovora navedena na kraju rada to potvrđuju.

Zaključak

Htio sam ostaviti najbolje za kraj. Postoji još jedan problem s ovim istraživanjem, a to je da ljudi nemaju percepciju o raspodjeli plaća u Hrvatskoj. Kako bih to demonstrirao, uzet ćemo u obzir preporuku koju su autori naveli u radu:

Cilj: Postizanje Indeksa od 1,25 kao srednjoročnog cilja.

Indeks je, ponavljam, omjer neto plaće učitelja osnovne škole s 10 godina radnog staža i prosječne neto plaće zaposlenih u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj. Ako pogledamo zadnje objavljenu prosječnu plaću (https://podaci.dzs.hr/2026/hr/121343), ona iznosi 1.511 €. Sada pomnožimo taj iznos s 1,25 i dobijemo 1.888,75 €. To se naizgled čini razumnim, ali jeste li se pitali koliki udio zaposlenih prima takvu ili veću plaću?

Da bismo to odgonetnuli trebamo se samo vratiti na stranicu Državnog zavoda za statistiku i pogledati tablicu 3. DISTRIBUCIJA NETO I BRUTO PLAĆA PREMA DECILIMA ZA SIJEČANJ 2026. U toj tablici u stupcu neto plaća potražimo naših 1.888,75 €, odnosno prvi broj manji od tog iznosa. Ako ste me pratili zaustavit ćete se na redu označenom s Osmi decil. U prijevodu to znači da 80 % zaposlenih prima neto plaću manju ili jednaku 1.878 €.

Dakle:

Mišljenje autora rada je da bi učitelj u osnovnoj školi s 10 godina radnog staža trebao biti plaćen više nego 80 % svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj.

Uz napomenu da su autori taj iznos naveli kao kompromis.

Možda se sada pak pitate koliko su onda učitelji osnovnih škola plaćeni u odnosu na medijalnu plaću. Referirajući se na podatke o medijalnim plaćama učitelja osnovne škole bez napredovanja iz prezentacije Ministarstva upotrebljene u radu, kao i na podatke Državnog zavoda za statistiku o medijalnim plaćama učitelja osnovnih škola i zaposlenih u Hrvatskoj došao sam do sljedećih informacija:

Da su autori uspoređivali medijane možda bi mogli zaključiti da je željeni cilj već postignut. Naravno, u tom slučaju bi trebalo izmijeniti anketna pitanja pa bi prosječna percepcija ispitanika o plaćama zasigurno bila drugačija.

Ono što me najviše muči u svemu tome je što su mediji odlučili prenijeti vijest o rezultatima istraživanja bez ikakve provjere načina provedbe istraživanja i provjere iznesenih rezultata. Čak su naveli da se radi o znanstvenom istraživanju, ali rad ne sadrži potrebne elemente ni metodologiju i provjeru koji se očekuju od znanstvenih istraživanja.

Na kraju krajeva, volio bih da sam u krivu i da je istraživanje kvalitetno provedeno te da su njegovi zaključci valjani. Volio bih i da su mediji barem prenijeli poveznicu do istraživačkog rada o kojem izvještavaju kako bi bilo lakše provjeriti o čemu se radi, ako to već sami nisu u stanju učiniti. Da je tako vjerojatno bih proveo mirniju noć razmišljajući o drugim stvarima.

Nažalost nije tako. Ja sam proveo nesanu noć analizirajući i pišući o ovome, a ugled našeg obrazovnog sustava je okaljan ambicioznim projektom zalaganja za povećanje plaća unutar istog obrazovnog sustava.

U svakom slučaju otvoren sam za diskusije i volio bih da me netko opovrgne. A u međuvremenu možete se igrati s indeksom da se sami uvjerite u to koliko je njegova definicija problematična: